Trakasti mikrofon je dinamički mikrofon zasnovan na principu elektromagnetne indukcije. Generiše električne signale kroz vibraciju tanke vrpce od aluminijuma ili duraluminijuma između polova magneta. Ovu tehnologiju su 1923. godine predložili njemački fizičar Walter Schottky i njegovi saradnici, a prvi komercijalno dostupan model, PB-31, lansirao je RCA 1931. godine.
Njegova jezgra komponenta je dijafragma od aluminijske trake postavljena u magnetsko polje, koja prima zvučne valove s obje strane kako bi stvorila dvosmjerni uzorak hvatanja. Kada vibrira, on seče magnetne linije sile, stvarajući signal niske-impedancije, za koji je potreban unutrašnji transformator za povećanje izlaznog napona. Moderni modeli koriste aktivna kola i armirane aluminijske trake, značajno poboljšavajući njihovu otpornost na napon.
Model RCA 44A, poboljšan i predstavljen 1932. godine, postao je industrijski standard i široko se koristio u emitovanju od 1930-ih do 1950-ih.
